Režija: Oliver Jukić i Mirna Ostrošić

Helmuth Topf vlasnik je najstarijeg gradskog obrta za proizvodnju luksuznih peći i kamina „Topf i sinovi“ u gradiću u istočnoj Poljskoj. Do početka Drugog svjetskog rata, život mu izgleda idilično: prekrasna supruga, dva vrijedna sina, dobri odnosi s roditeljima, bogat društveni život, luksuzna putovanja Europom. Dolaskom Wehrmachta, Topfu se čini kao da živi svoj san. Kao etnički Nijemac smatra da Europa, kojom je tako često putovao, ima novi poredak i da svatko tko želi, u njemu može raditi i prosperirati. Međutim, tri godine nakon početka rata, u zimu 1942., stvari su bitno drugačije. Stariji sin, Rudolf, unovačen je i poslan na ruski front u okolicu Lenjingrada. Vlada nestašica drva, struje, hrane... Mlađi sin, Jozef, pomaže ocu u obrtu, ali nitko više ne mari za proizvodnju luksuznih peći i kamina... I baš kada lože posljednje komade starog namještaja kako bi se barem malo ugrijali, dobivaju svoj najveći posao do tada – izgradnju dvostruke peći sa četiri prigušnice na obližnjoj ciglani. Posao je utanačen sa SS-Hauptsturmführerom Alfredom Wenlandom, voditeljem ciglane osobno. Kao u stara, dobra vremena, Helmuth Topf sa sinom Jozefom dovršava posao, ali Wenland peć pali prerano uslijed čega dolazi do puknuća oplate. Topfovi daju sve od sebe da otklone kvar, dolazeći u ciglanu u neka čudna vremena, po nalogu Wenlanda. U tim dolascima, sjedeći u malom bifeu na željezničkoj stanici, Helmuth osjeća nelagodu dok gleda radnike koje vlakom dovoze na rad u ciglani. Njegovu nelagodu pojačava supruga, koja mu postavlja pitanja koja si on sam ne usuđuje postaviti...