Kud puklo da puklo

Mladi radnik, zvan Budilica (Mladen Zrinšćak), jedno se jutro odluči prekinuti ustaljeni red stvari pa odustane od traganja za slabo plaćenim poslovima, a u potragu za nečim novim i nekonvencionalnim, obilježenu radikalnim raskidom s prošlim životom, upušta se i njegova djevojka, studentica Jagoda (Jagoda Kaloper). Zajednički poduhvat ubrzo zapne za oko filmskoj ekipi koja sve odluči zabilježiti na filmskoj vrpci, čime on sam po sebi postane javnim činom, a njih dvoje izložbenim primjercima vlastite odluke. Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća bile su, kako u svijetu tako i u Jugoslaviji, snažno obilježene razvojem neoavangardnih, odnosno konceptualnih oblika umjetnosti, a to se neminovno osjetilo i na filmu, pa je upravo ta tendencija postala izrazom debitantskog ostvarenja Kud puklo da puklo Rajka Grlića. Film je bio hvaljen zbog svog eksperimentiranja s meta-formom isprepletenom s političkim pamfletizmom pobune mladih, na tragu s onima Godardovim iz druge polovice 60-ih, a redatelj je na Pulskom filmskom festivalu 1974. godine nagrađen Diplomom žirija za ‘suvremeno filmsko traženje’.